Sve je aktualnija i prisutnija zabrinutost od strane stručnjaka zbog utjecaja koji gledanje crtića ima na djecu, primarno misleći pri tome na agresivnost kod djece.

Navedena tematika najzastupljenija je upravo u vrtićkim krugovima, s obzirom da su djeca te dobe "najveći fanovi crtića"a istovremeno su i vrlo podložni utjecajima okoline.

Zbog čega je ova tema sve prisutnija? Vjeruje se da postoji više razloga. Za početak, nove generacije i način življenja donose neke nove izazove (da ne kažem probleme).

Prije 50 godina nije ni bilo tolike prisutnosti tv-a, a kamoli crtića. Utjecaj medija na usmjeravanje svijesti široke mase nije bila u toj mjeri zastupljena i snažna. Djeca su se više igrala vani, osmišljavala razne igre a u kući boravili samo kad vrijeme ne dozvoljava suprotno. Fizički posao je bio prisutniji, a čini mi se i da su obitelji (svi članovi obitelji) bili uključeniji upravo u te aktivnosti.

U drugu ruku, crtići prije 10, 20 godina kao da su bili nekog drugog karaktera. Unatoč jasnoj razlici između dobrih i loših likova, agresivnost je bila znatno manje prisutna u crtićima, kao i sam rivalitet između likova.

Danas je vrlo naglašen faktor izgleda, moći i uspjeha, a "dobri junak" može koristiti jednako agresivne metode kao i "zli junak", jer je on "dobar i snažan".

Prilikom crtića, djeca bivaju bombardirana reklamama. A koje reklame se vrte u to vrijeme?- Reklame za brzu hranu i igračke. Slučajnost?

Kukati jer je "nekad bilo bolje/lakše/normalnije" ne donosi nam nista produktivno, a uostalom - svako vrijeme ima svoje i pozitivne i negativne strane. U svakom slučaju, televizija kao takva postaje vrlo značajan faktor u "odgoju" naše djece. Cilj ovog letka jest da osvještavamo sebi samima koliko je taj utjecaj jak a potom jasnije sagledamo kako se u datoj situaciji ponašati.

Negativni utjecaj gledanja tv-a/crtića jest primarno vezan uz razvojnu dob djeteta.

Dijete do 2 godine ne bi uopće trebalo/smjelo gledati televiziju, jer u toj dobi ono nije sposobno percipirati smisao prikazanog sadržaja, a da ne govorimo o tome da u toj dobi dijete nije sposobno razlikovati realitet od televizijskog sadržaja.

Djeca su u predškolskoj dobi iznimno sklona imitaciji i učenju prema modelu, što znači da dijete iznimno dobro "prekopira" ponašanje osoba/likova u njegovoj sredini koji su njemu značajni. Ono što je pri tome važno jest da ono to čini nekritički, što je posve normalno s obzirom na njegovu predškolsku dob. No, zamka jest u tome da ono upija ono što mu je ponuđeno, a uloga odraslog jest da mu "filtrira" kvalitetu sadržaja koja će doći i do djeteta.

Također, u ovoj dobi djeca nisu sposobna procijeniti namjeru nekog ponašanja. Naime, ponašanje se smješta u kategoriju- dobro/loše te su pravila vrlo važna. Takav nivo razmišljanja otežava djetetu selektivnost i kriticizam u kontekstu uviđanja razlika između dobrih i loših postupaka/likova.

Logična posljedica višesatnog gledanja tv-a dnevno jest manjak utroška energije i kalorija, a samim time i sve češću temu pretilosti kod djece. Djeca nam postaju sve deblja, motorički nespretna, siromašnog vokabulara i poteškoća u verbalnom izražavanju. Zbog čega? Iako imaju priliku čuti širok raspon riječi, ukoliko nemaju priliku u živom govoru izvježbati/koristiti iste, dijete biva zakinuto za iznimno važan aspekt svog razvoja.

Mašta? Dok smo prije morali dobro promisliti i izmisliti kako od komada drveta i jednog čavla osmisliti igračku za cijeli dan, danas djeci bivaju servirane i igračke i sadržaji za animaciju; iako dijete tako razvija svoje kognitivne kapacitete, da ne kažemo "vijuge u glavi", ono nažalost nema priliku da koristi i razvija vlastitu maštu.

Kako možemo smanjiti negativni utjecaj tv-a na naše dijete?

•    Ograničite vrijeme gledanja televizije i ne odstupajte od toga.

•    Ne držite televizor u dječjoj sobi.

•    Ne gledajte crtiće rano ujutro niti navečer prije spavanja.

•    Komentirajte s djetetom sadržaj koji gleda na televiziji.

•    Isključite televizor za vrijeme obroka/ nemojte jesti ispred tv-a.

•    Budite dobar primjer tako što ćete i sami regulirati vlastito gledanje televizije.

•    Umjesto da tv bude stalno upaljen, radije organizirajte zajedničko gledanje. Snimajte korisne, zabavne i edukativne programe.

•    Redovito odlazite s djetetom u prirodu/park. Predložite svom djetetu bavljenje i drugim aktivnostima.